Zvonimir Balog rođen je 30. svibnja 1932. u Svetom Petru Čvrstecu pokraj Križevaca. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju u Zagrebu, a okušao se u brojnim zanimanjima pa je tako bio administrator, pipničar, dekorater, odgajatelj u gimnazijskom domu, soboslikar, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik dječjih časopisa Smib i Modra lasta te urednik u dramskom programu HTV-a.

Pjesnik, prozaik, slikar, kipar i ilustrator, Zvonimir Balog stvorio je impozantan opus od sedamdesetak knjiga za djecu i odrasle. Autor je slikovnica, zbirki pjesama, priča, eseja, romana, aforizama, dramskih tekstova, scenarija i dviju antologija.

U teoriji književnosti i književnoj kritici smatra se utemeljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije, tvorcem nonsensa i osebujna humora. Prema ostvarenom opusu, originalnosti i književnoj vrijednosti prvo je ime hrvatske književnosti za djecu i mladež. Njegove pjesme i prozu karakteriziraju igre riječima, slogovima, glasovima, etimologijom, slikama i značenjima.

Mnoge će ga generacije pamtiti po zbirkama pjesama kao što su Male priče o velikim slovima (1970.), Nevidljiva Iva (1970.), Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu (1975.), Jednožeki Ok (1981.), Veseli zemljopis (1983.), Bijesne gliste (1989.) ili Pusa od krampusa (1993.).

Napisao je i nekoliko knjiga dječje proze (Ja magarac (1973.), Zeleni mravi (1977.), Bonton (1986.), roman Bosonogi general (1988.), Male ljudetine, hrvatske stilske vježbetine (1993.) i drugi).

Osim za djecu pisao je i za odrasle (Ekvilibrij, 1986., Riba na biciklu, 1977., Šus zvijezda, 1997., U ponedjeljak ne mogu, 2013.) te humorističku i satiričku prozu (Pogled na Zemlju, 1988.).

Više od četvrt stoljeća njegove su knjige na popisu obvezne školske lektire, djela su mu zastupljena u antologijama za djecu i odrasle, a mnoge njegove pjesme su i uglazbljene.

Zvonimir Balog najnagrađivaniji je hrvatski dječji pisac. Šest je puta dobio Nagradu „Grigor Vitez“ (Zagreb), četiri puta Nagradu „Ivana Brlić-Mažuranić“ (Zagreb), dva puta jugoslavensku nagradu Mlado pokolenje (Beograd), nagradu Zmajevih dečjih igara (Novi Sad), Nagradu Mali princ (Tuzla) za najbolju knjigu u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori i Nagradu Kiklop (Pula) za knjigu godine.

Dobitnik je Goranove plakete za pjesništvo i Nagrade „Visoka žuta žita“ za trajni doprinos hrvatskoj književnosti. Dobitnik je i međunarodne nagrade, diplome IBBY Honour List (Časna lista IBBY-a) 1996. godine za knjigu poezije Pusa od Krampusa. Za ukupno djelo odlukom predsjednika Republike Hrvatske odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Godine 2002. bio je nominiran za najveću svjetsku nagradu za dječju knjigu, Andersenovu nagradu, a 2003. za Astrid Lindgren Memorial Award for Literature koju je u spomen na veliku spisateljicu ustanovila švedska vlada.

Kao likovni umjetnik i ilustrator svojim je slikama, crtežima i skulpturama sudjelovao na pedesetak izložbi i dvadesetak bijenala i trijenala u zemlji i inozemstvu.

Književno djelo Zvonimira Baloga poznato je i čitateljima izvan Hrvatske, a tekstovi su mu prevedeni na dvadeset jezika. Najznačajniji je prijevod Bontona na engleski jezik u izdanju Društva hrvatskih književnika pod naslovom Nice Manners or How I Can Avoid Growing Up to Be a Twit.

Njegov rad bio je osobito priznat u Slovačkoj te je pisac često znao reći da se u Bratislavi osjećao kao kod kuće. Zbirka pripovijedaka Často si vymýšľam s njegovim ilustracijama bila je proglašena knjigom godine, a Slovaci su bili iznimno zainteresirani za njegov 80. rođendan i 80 knjiga koje je izdao pa je u to vrijeme u Slovačkoj dao nekoliko intervjua za njihovu državnu televiziju i radio.

Iako je pisao i za djecu i za odrasle, često ga se ističe kao jednog od naših najvećih, ako ne i najvećeg dječjeg pisca. Smatrao je da je u prisutnosti djece teško raditi jer ona svojom energijom zasjene sve ostalo, no volio se družiti s njima. Posjetio je veliki broj škola na druženjima s djecom, a posebno se trudio posjećivati manje škole koje su se nalazile izvan gradova. Smatrao je da bi smijeh trebao biti jedan od predmeta u školi i da bi djecu trebalo učiti smijati se jer, kako je isticao, bolje se smijati bez razloga nego plakati s razlogom.

U vrijeme dok je radio kao nastavnik, razred kojemu je predavao likovni odgoj poslao je 20 likovnih radova na natječaj u Plavom vjesniku. Na kraju su osvojili 21 nagradu; dodatna je nagrada bila izmišljena da bi i on kao njihov nastavnik bio nagrađen.

Bio je u braku s Ljubicom Balog (koja također piše i objavila je nekoliko knjiga) s kojom je imao dvoje djece, kćer Kseniju i sina Tugomira.

Zvonimir Balog umro je u Zagrebu 2. studenoga 2014. godine u 83. godini života.