Dan Zvonimira Baloga – igra riječima i slikama

Igru koju je inicirao Grigor Vitez nastavio je veliki virtuoz riječima i slikom – Zvonimir Balog. Nasmijao je i nasmijavat će mnoge generacije svojim pjesničkim umijećem. Njegov osebujan humor i vedrinu susrećemo i u njegovim likovnim ostvarenjima jer na svoj balogovski način privlači djecu i odrasle. Možda je i zato zapostavljen Balog koji je drugačiji – „ozbiljniji“, meditativniji.

Rodio se 30. svibnja 1932. godine u Svetom Petru Čvrstecu. Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju završio je u Zagrebu. Okušao se u mnogim zanimanjima: bio je administrator, pipničar, dekorater, odgajatelj, soboslikar, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik „Smiba“ i „Modre laste“ te urednik na Hrvatskoj televiziji. Mi se možemo osobito ponositi time što je bio i nastavnik likovnog odgoja u školi u svom Svetom Petru Čvrstecu, kao i u matičnoj školi Osnovne škole „Grigor Vitez“ u Svetom Ivanu Žabnu.

Uz svakodnevni rad stigao je i stvarati te je stvorio impresivan opus koji čini više od 70 knjiga, realizirao je više od 40 likovnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu, imao više od 20 bijenala. Veliki kreativac potvrdio se kao iznimni slikar, kipar i književnik. Mnoge je svoje knjige sam ilustrirao. Pisao je pjesme, priče, romane, eseje, aforizme i dramska djela. Preveden je na dvadesetak jezika. Spada među najnagrađivanije hrvatske književnike. Primio je brojne domaće i inozemne nagrade. Bio je kandidat za dvije najveće međunarodne nagrade za dječju književnost: Andersenovu nagradu i Memorijalnu nagradu „Astrid Lindgren“. Mnogi i danas živo pamte njegova djela poput Malih priča o velikim slovima, Nevidljive Ive, Jednožekog Oka, Veselog zemljopisa, Bijesnih glista, Ja magarca, Zelenih mrava, Bosonogog generala i drugih. Smatra se utemeljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije i nonsensa. Igre riječima, slogovima, glasovima, slikama i značenjima karakteriziraju njegove pjesme i prozu. Preminuo je u Zagrebu 2. studenoga 2014. godine.

OŠ „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno posvetila je svoj Dan škole ovome svestranom umjetniku i svome nekadašnjem djelatniku Zvonimiru Balogu. Svečanost je održana uoči njegova rođendana, 29. svibnja ove godine, u Područnoj školi Sveti Petar Čvrstec u blizini Balogove rodne kuće. Svečanosti je prisustvovala  i njegova najuža obitelj: supruga Ljubica, koja je također neko vrijeme radila kao učiteljica u  Svetom Petru Čvrstecu, kćerka Ksenija, unuka Ruža i unuk Fran te brat Vladimir. Budući da osnovna škola u Svetom Ivanu Žabnu nosi ime Grigora Viteza, na svečanosti je bila i Vitezova kćerka Olga Vitez-Babić. Na početku programa gostima se obratila ravnateljica naše škole, Nevenka Bajsić, koja je nakon pozdrava navela najznačajnije uspjehe učenika i učitelja u protekloj nastavnoj godini te najavila balogovsku igru. Igre riječima i slikama time su mogle početi. Na zaslonu se pojavio Zvonimir Balog, kratko je govorio o Vitezovoj poeziji. U tom videozapisu Balog je naglasio da čita Viteza „zbog toga što u njemu ima upravo to nešto za čim ja žudim, žudim za nečim neotkrivenim, nepoznatim, novim...“ Tijekom cijelog programa na usta svih sudionika progovarao je Balog.

Prvi su na pozornicu doletjeli polaznici male škole i prvašići koji su igrom, plesom, pjesmom i zujanjem, kao pravi pravcati bubamarci, tražili svoju izabranicu bubamaru, a Klara Korpar, učenica 1. r., svima je poručila „hajde da se dogovorimo da već od sutra jedni drugima ljubav navijestimo...“ Misice iz male škole to nije utješilo, oni i dalje iznose svoje jade: „...plasim se macke, ne podnosim kisu...“  Djevojčica Ema u igrokazu „Čovjekica“ pita tatu Josipa kad dijete postaje čovjekom. Odgovor? Niti kada mu narastu brkovi, niti kada skupi sedamdeset kilograma, već „kad počne razmišljati o životu“ i kad joj „bude žao ptice u kavezu i pusti je na slobodu…“ O slobodi smo mogli razmišljati dok su učenici 4. r. izvodili koreografiju „Pjesma o šutnji“. Iza ovoga smiraja Lorena i Nirvana pokazale su kako mrav bukvi nudi ljubav… Činilo se jedino da Učka nema pitanja ni ljubavnih jada. „Učki se fućka što se pod njom more mućka“, pjevao je školski zbor. Bome se nije fućkalo slonu. On se nastojao sakriti mravu da ga ne pronađe, što su u igri pokazali Filip i Sebastijan. Igra se nastavila, a recitatori 6. c odveli su nas u neku čudnu zemlju „gdje ljudi idu naglavačke…“, gdje mali malac puši nožni palac, gdje su hodovi hodali, glodovi glodali, „gled je jedan gledao kako su se ljudi ljudili i među sobom... LJUBILI“! Recitatori o ljubavi, a zbor nastavlja pjevati o dobroti.

Sve što se danas pjevalo, plesalo, recitiralo, glumilo Balogovo je stvaralaštvo. Oduševljena učeničkim interpretacijama Balogova stvaralaštva, o nama manje poznatom Balogu govorila je Lada Žigo u ime Društva hrvatskih književnika čiji je Balog bio član. Svoj prilog ovoj svečanosti dali su i mali folkloraši.

Cijeli je program vidno ganuo pjesnikovu suprugu Ljubicu. Zahvalila je svima, a posebno djeci koja su sudjelovala u ovoj priredbi. Nakon toga predala je nagrade učenicima autorima najboljih likovnih radova koji su pristigli iz osnovnih škola Koprivničko-križevačke županije na natječaj „Dan Zvonimira Baloga“. Voditeljima Mateju i Ivi (bratu i sestri) darovala je (Kakve li podudarnosti!) Ivi – „Nevidljivu Ivu“, a Mateju „Bosonogog generala“. Autor ovih redaka predao je gospođi Ljubici plaketu na kojoj je pet omotnica s prigodnim poštanskim žigom na kome je Zvonimir Balog. Prigodni žig i omotnice dizajnirao je prof. Zoran Cvetković, voditelj Filatelističke grupe u OŠ „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno. Omotnice prikazuju pjesnika, neke njegove pjesme, nagrađenu slikovnicu, original krsnog lista i osobne iskaznice. Sve omotnice s popratnim tekstovima, među kojima je i onaj iz njemačkog filatelističkog glasnika, prisutni su uzvanici mogli vidjeti u okviru likovne izložbe učeničkih radova s natječaja i radova učenika kojima je Zvonimir Balog predavao u Svetom Petru Čvrstecu i Svetom Ivanu Žabnu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon mnogo, mnogo godina neki su vidjeli svoje radove, neki radove svojih mama, tata, stričeva, možda djedova i baka. Uz likovne radove izloženi su i naslovi Balogovih knjiga iz naše školske knjižnice, kao i Gradske knjižnice „Franjo Marković“ Križevci.

Nema razloga ne nastaviti igru riječima i slikama! Ako je to itko zaslužio, onda je to naš velikan riječima i slikom – Zvonimir Balog. Prije dodjele plakete pjesnikovoj supruzi retorički sam se obratio nazočnima: „Ako Gornja Rijeka ima Sidonijin dan posvećen Sidoniji Rubido Erdödy, Koprivnica Galovićevu jesen posvećenu Franu Galoviću, ako se godinama održavaju u Velikom Grđevcu Lovrakovi dani kulture, zašto i mi ne bismo u čast našega proslavljenog sumještanina i nekadašnjeg kolegu nastavnika održavali Dan Zvonimira Baloga?“

Obradovala me stoga vijest da će i dogodine biti upriličen Dan Zvonimira Baloga u Svetom Petru Čvrstecu u organizaciji naše škole te uz pomoć Općine Sveti Ivan Žabno na čijem se području i rodio Zvonimir Balog. Pozdravljam!

Jerko Barišić, prof.