3. Dan Zvonimira Baloga

Već treću godinu zaredom održavaju se dani Zvonimira Baloga. Ovogodišnji su počeli 23. svibnja učeničkom likovnom kolonijom na kojoj su nadareni mali likovnjaci, nadahnuti krajolikom u kojem se rodio i odrastao veliki umjetnik riječima i slikama, Zvonimir Balog, u različitim tehnikama ostvarili svoju viziju motiva koji su ih nadahnuli.

Radovi likovne kolonije na neki su način najavili pravu poslasticu, izložbu Zvonimira Baloga „Tko se čega boji“, koju je 26. svibnja u bivšoj kinodvorani u Svetom Ivanu Žabnu otvorio likovni umjetnik Igor Brkić.

Na toj je izložbi postavljena Balogova posljednja slikovnica, već spomenutog naslova, u kojoj se Balog kao pravi majstor ilustracije poigrava stihovima i odgovara na pitanje tko se čega boji. Balogovo risano i pisano djelo nadahnuće je mnogima, što je pokazala i dokazala i kazališna predstava nastala prema njegovoj kultnoj knjizi „Ja magarac“, u izvedbi Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka. Predstava je održana 29. svibnja u bivšoj kinodvorani u kojoj je ranije otvorena i likovna izložba. Glumci su svojim talentom, sigurnošću, opuštenošću pokazali da mogu biti djeca, balogovski se igrati, uspješno održavajući koncentraciju djeci od 3 do 14 godina.

U predstavi su do izražaja došli vrckavost Balogova izričaja, humor te njegova mudrost. Glumci su bili prava pravcata djeca koja su išla iz igre u igru, scene su se pretapale, pojedinci su neočekivano mijenjali svoje likove. Pretapanje scena, songovi, oponašanje, replike, odjednom su gledatelje doveli do samog kraja predstave. Cijela predstava – igra prošla je u jednom dahu.

Još pod dojmom viđene sjajne predstave 30. je svibnja održana završna svečanost u Područnoj školi Sveti Petar Čvrstec. Svečanosti su prisustvovali Balogova supruga Ljubica i kćerka Ksenija, brat Vladimir sa suprugom, umjetnik Ivan Vitez, Balogov prijatelj i suradnik, Ranka Javor, voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu, nakladnik Dubravko Marijanović (naklada Sipar), Snježana Krpes i Marina Žilić iz Saveza društava „Naša djeca“ Hrvatske, učitelji, učenici, mještani i predstavnici lokalne zajednice.

Mali voditelji ludistički su u svom obraćanju poželjeli dobrodošlicu svima i najavili ludost igre, a na to se nadovezao školski bend pjesmom „Hajde da ludujemo“. Mnoge nas je podsjetio na mlade dane i u djetinjstvo vratio isječak iz Balogova neobjavljena romana „Život“, koji je interpretativno pročitao prof. Tomislav Hrebak. U djetinjstvu nije samo svjetlost, ima i sjene, često nas prate različite brige. Bubamarca su pratili ljubavni jadi, koje su svojom lepršavom izvedbom pokazali maloškolci i oni malo veći, pod vodstvom Katarine Rožman i Anamarije Harmicar Puljiz.

U središnji dio programa uveli su nas Ranka Javor i Dubravko Marijanović. Ranka je govorila o važnosti slikovnice od najranije dobi. Posebno se osvrnula na autorske slikovnice kakve je stvarao Zvonimir Balog, koji je ilustrirao i pisao te pisao i ilustrirao. Njegovi stihovi upotpunjuju crteže, a crteži upotpunjuju stihove. Gospodin Dubravko upoznao nas je s time što je sve učinjeno da bi Balogova zadnja slikovnica „Tko se čega boji“ ugledala svjetlost dana.

Uslijedio je i učenički dio promocije slikovnice „Tko se čega boji“. Za potrebe malih glumaca iz Područne škole Sveti Petar Čvrstec koje je uvježbavala učiteljica Mirela Tuk naš je učitelj Tomislav Hrebak osmislio uvodno pripovjedačevo obraćanje u stilu teksta Balogove slikovnice:

“Dobar vam dan, gosti padobranci, i stranci i znanci! Danas za ručak nije mućak, već porcija životinjskog straha od kraha; to nam striček Balog ostavi u zalog. Baš sam jutros šumom šetao kad se u me zabušio dijetao – kaže: jurio mazgu kroz bazgu. A zapravo se sve zbilo zbog neke slonice slikovnice. Ona je u petak, baš na šumski svetak, iz nekog aviona TRESnula na slona – i začuo se TRES i nastao poTRES. Odmah je doletjela sova i pročitala velika slova: Z-V-O-N-I-M-I-R  B-A-L-O-G:  T-K-O  S-E  Č-E-G-A  B-O-J-I. Naslov je to jasan i krasan. Al žabac i vrabac čuli su krivo štivo: Z-A-P-O-V-J-E-D-N-I  N-A-L-O-G:  T-L-O  S-E  O-D  P-Č-E-L-A  R-O-J-I. Na to je zec uzviknuo: slikovnicu vežite i bježite! I djetlić ju brzo primi i kroz šumu zdimi, pa se u mene zaleti, Bože sveti! I kako se zaleti, slikovnica mi u ruke sleti, a djetlić u strahu odleti. Da vidimo što piše… Tko se čega boji? Hm, koga se boji ovca?”

Mali su glumci potom utjelovili pojedine životinje i odgovorili na pitanje – čega se koja životinja boji?! Spretno su se kretali između borovih stabala, imali su izvrsne kostime, a sve se odigravalo pred jednom velikom slikovnicom koju su zajedno ilustrirale učiteljice Mirela Tuk, Anamarija Harmicar Puljiz i Nikolina Kušec uz pomoć Sanje Benko i Ivančice Podhraški te polaznika učeničke likovne kolonije. Bila je ovo zasigurno najoriginalnija promocija jedne slikovnice. To je posebno dirnulo pjesnikovu suprugu Ljubicu, koja je izrekla same pohvale izvođačima i poklonila cijeli set suprugovih i svojih slikovnica čvrstečkoj područnoj školi.

Potom je školski bend, uz pjevački nastup ravnatelja Tomislava Hanžekovića, otpjevao pjesmu „Princeza moje vrele mladosti“, a maloškolci su izrekli „Pjesmu o dobroti“. Nakon toga prisutnima su se obratili likovni umjetnik Ivan Vitez i drage gošće Snježana Krpes i Marina Žilić iz Saveza društava „Naša djeca“ Hrvatske. Vitez je na zanimljiv, ležeran način prikazao kako je s Balogom prijateljevao i surađivao tijekom mnogih zajedničkih godina. Bio je iznimno sretan što je upoznao takvog umjetnika i čovjeka koji mu je postao najveći prijatelj.

Na kraju su svi pozvani razgledati likovne radove učenika naše škole koji su nastali na učeničkoj likovnoj koloniji u Svetom Petru Čvrstecu, koju su vodili Ivančica Podhraški i Sanja Benko. No prije samog razgleda školski je bend pjesmom „Život nije siv“ još jednom poslao poruku vedrine i optimizma.

U samoj školi, prije odlaska na zajednički objed, Dubravko Marijanović mnogim je i učenicima i učiteljima darovao slikovnicu. Lijep dar i krasna uspomena te čin za svaku pohvalu, nema što! Mnogi su u ovaj projekt ugradili sebe: učiteljice i učenici iz Svetog Petra Čvrsteca, Tomislav Hrebak svojom koordinacijom programa, konferansom i prilagodbom slikovnice za učeničku izvedbu, Višnjica Radić radom s bendom, uz svestranu pomoć ravnatelja škole, Sanja Benko i Ivančica Podhraški pripremom učenika za likovnu koloniju i njezinom provedbom, a zahvaljujemo i Davorinu Supeku na snimanju svečanosti, načelniku Vladimiru Ogumanu, Željku Škrinjaru, Damiru Barešiću, domar Slaveku, Renati Lusavec, Zoranu Cvetkoviću koji je izradio plakate i pozivnice, kao i svim drugim suradnicima i prijateljima (ne bih nikoga želio zaboraviti)...

Dan Zvonimira Baloga sada je već postao tradicija kojom se ponosimo i kojoj se uvijek iznova radujemo. Hvala svima i vidimo se i dogodine u Svetom Petru Čvrstecu!

Jerko Barišić, prof.